Autorski tekst Zorana Koraća, direktora Instituta za politiku i ekonomiju jugoistočne Evrope
Prošle nedelje imao sam priliku, privilegiju da ponovo popijem kafu sa legendom Izraela, advokatom i predsednikom košarkaškog kluba Makabi iz Tel Aviva, Šimonom Mizrahijem. Podsetili smo se našeg prvog susreta u Tel Avivu daleke 1990. godine.
Povod susreta pre tri decenije bila je inicijativa Košarkaškog saveza Jugoslavije (KSJ).
U to vreme Jugoslavija je bila u pravom smislu reči jedan od najvažnijih centara evropske košarke. Dva velikana jugoslovenske košarke, Nebojša Popović i Raša Šaper, sa prominentnim funkcionerom KK Partizan, advokatom Đorđem Sisketom Čolovićem, došli su na ideju formiranja zajedničke košarkaške lige Jugoslavije, Grčke i Izraela.
Dobio sam zadatak da posetim košarkaške saveze u Atini i Tel Avivu i zatražim podršku i saglasnost za inicijativu KSJ.
U Atini, u četvrti Kolonaki, gde smo imali redovno sastajanje na kafi i “pelinkovcu”, sačekao me je veliki košarkaški entuzijasta, tadašnji predsednik Košarkaškog saveza Grčke, Jorgos Vasilokopulos.
Očekivao sam lako postizanje saglasnosti jer sam znao za nekoliko afiniteta Jorgosa. Pre svega, njegovo veliko poštovanje prema košarci Jugoslavije i ogromne simpatije prema jednom od najboljih igrača sveta u amaterskoj košarci, a kasnije i njegovoj ulozi menadžera KK Partizan, Draganu Kićanoviću. 2
Kića je napravio osnove savremenog Partizana i kreirao duh kluba na nivou “kulta” na kojem počiva i aktuelni Partizan. Kićanović je samo u roku od dve godine postao jedan od najuspešnijih menadžera u Evropi. Za samo tri godine, Kićanovićev Partizan, sa pozicije lidera Evrolige odlazi u Gent na tek uspostavljeni “Final Four” i završava na trećem mestu (tada je u timu Partizana igrao i Željko Obradović, danas najuspešniji evropski trener svih vremena). Treći bitan faktor je veliko Jorgosovo poštovanje prema jugo-trenerima od Dude Ivkovića, preko Šakote i Đurovića, do kasnije Željka Obradovića.
Kada sam mu predstavio ideju o formiranju nove lige… Jorgos je sa velikim ushićenjem odreagovao u roku od 15 sekundi – “fantastično”!
Već sutradan sam bio u kancelariji predsednika Košarkaškog saveza Izraela. Sastanak je trajao pet minuta. Suočen sa idejom formiranja nove lige, odgovorio je kratko: “gospodine, za takvu temu prava adresa je Makabi, Šimon Mizrahi”.
Kroz sat vremena sedeo sam preko puta čuvenog Mizrahija, koji je u tom trenutku već 21 godinu bio na mestu predsednika Makabija. Upoznao sam ga sa našom idejom, a on je odmah spontano odgovorio: “mi smo ZA”. To je bilo tako brzo i suviše spontano da sam počeo da brinem da li je to bio samo trenutni stav, pa sam zapitao bojažljivo kakva će biti reakcija na uspostavljanje lige moćnih Španaca i Italijana. Odgovor je bio brz kao i prethodni i vrlo direktan: “I don’t care (baš me briga)“.
Čekići provincijskih političkih patuljaka počinju da lome, razbijaju Jugoslaviju i u vrtlogu kolapsa zemlje nestaje ideja moćnog Košarkaškog saveza Jugoslavije.
Danas, košarkaški klub Makabi iz Tel Aviva i gospodin Mizrahi, žive i rade u Beogradu, uz punu zahvalnost KK Partizanu i srpskom narodu za ponuđeno domaćinstvo u teškim vremenima za Izrael.
Legenda Mizrahi redovno ide na utakmice u Halu Pionir, profesora Aleksandra Nikolića, gde je 1977. godine Makabi postao prvak Evrope, a naš Beograd mesto rođenja „ponosa Izraela“.
A kakve veze naš Institut ima sa ovom temom? Ima još kako…