Ključna poruka dokumenta može se tumačiti kao “zeleno svetlo” za biznis i stabilnost i stvaranje nove ere za ekonomska i energetska partnerstva
Sa populacijom od 18 miliona, region se nalazi na glavnim saobraćajnim koridorima, poseduje prirodne resurse, rastući tehnološki sektor i kvalifikovanu radnu snagu.
Dokument najavljuje formalni Strateški dijalog sa Srbijom u 2026. godini dok je ton SAD prema našoj zemlji u odnosu na pitanje Kosova manje konfrontirajući nego u prošlosti. To pokazuje da Vašington prepoznaje Beograd kao najvažnijeg igrača u regionu.
Šansa je američki tečni prirodni gas (LNG), nuklearna tehnologija koja uključuje male modularne reaktore, i obnovljivi izvori energije. Srbija i BiH su potpisale zajedničku izjavu o ulaganjima koja mogu povećati bezbedno i pouzdano snabdevanje Evrope energijom
Tokom 1990-ih godina Balkan je bio visoko na listi spoljnopolitičkih prioriteta Sjedinjenih Američkih Dražva.
Vašington i Bela kuća su tih teških godina praktično svakodnevno bili angažovani na rešavanju kriza u regionu Jugoistočne Evrope i Zapadnom Balkanu.
Nakon završetka ratnih godina, ali i zbog sopstvene krize koju su SAD pretprele tokom i posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, fokus Amerike se drastično i momentalno pomerio na Bliski Istok, pre svega na Irak i Avganistan, i borbu protiv terorizma.
Tumači se da je Amerika tada smatrala da je posao na Balkanu “završen” i permanentu brigu o našem regionu je u velikoj meri prepustila Evropskoj uniji.
Okolnosti su se promenile. Američki interes za region počinje ponovo da raste nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, a naročito nakon ruske agresije 2022. na Ukrajinu, kao i zbog masovnog prodiranja kineskog kapitala na Balkan. U strateškim krugovima se govori o tome da su Amerikanci shvatili da su tih godina neangažovanosti ostavili vakuum na prostoru Zapadnog Balakana, koji su Rusija i Kina počele brzo da popunjavaju.
JASNA I PRAGMATIČNA AGENDA
Izveštaj Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu koji je objavljen u maju 2026. godine, zvanično i dosta precizno predstavlja nov način zainteresovanisti Amerike za ovaj prostor, koji je značajno različit u odnosu na prethodne decenije. Tada su se bavili osnaživanjem demokratije i unutrašnjim uređenjem država, a sada je fokus na partnerstvu i biznisu. Praktično, ključna poruka dokumenta može se tumačiti kao “zeleno svetlo” za biznis i stabilnost i stvaranje nove ere za ekonomska i energetska partnerstva. Kvaka može biti, što postoji i “crveno svetlo” koje se odnosi na uticaj Rusije Kine. Kritikuje se gasna i energetska zavisnost od Rusije, a Kina se targetira zbog netransparentnih kredita i projekata.
Izveštaj Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu predstavlja značajnu promenu američke politike prema Zapadnom Balkanu. Dokument nije pisan u klasičnom stilu koji je američkoj spoljnoj politici bio dominantan od pada Berlinskog zida kroz formulu „demokratizacija – reforme – evropske integracije“, već mnogo više kroz prizmu bezbednosti, ekonomskih interesa SAD i geopolitičkog nadmetanja sa Rusijom i Kinom.
STABILNOST I BEZBEDNOST PREDUSLOVI
Dokument najpre treba posmatrati kroz tačke koje su istaknute. Na prvom mestu je bezbednost i stabilnost Zapadnog Balkana, koju su okarakterisali kao prioritet i apsolutni preduslov za sve druge aktivnosti. Era izgradnje država pod vođstvom SAD je prošla. Jasno se stavlja do znanja da Vašington više nema nameru da torši resurse na ubeđivanje balkanskih naroda kako da urede svoja društva, niti želi da glumi ni međunarodnog sudiju ni spasitelja.
“Administracija je usmerena na osnaživanje lokalnih aktera da sami rešavaju svoje izazove, umesto predugog produžavanja preteranog oslanjanja na međunarodnu intervenciju ili nadzor. Sjedinjene Države su spremne da pruže podršku tamo gde se naš angažman želi i gde on unapređuje interese SAD”.
STRATEŠKI DIJALOG SA SRBIJOM U 2026. GODINI
U tački dva verovatno se može tražiti najkonstruktivniji i najpozitivniji deo agende.
“Drugi stub politike Administracije prema Zapadnom Balkanu je takmičenje za komercijalne interese SAD u regionu koji nudi ekonomske prilike. Sa populacijom od 18 miliona, region se nalazi na glavnim saobraćajnim koridorima, poseduje prirodne resurse, rastući tehnološki sektor i kvalifikovanu radnu snagu. Pristup tržištu je temeljni faktor. Administracija je usmerena na osiguravanje pravedne, recipročne trgovine i uklanjanje prepreka za američke kompanije”, stoji u dokumentu.
Potvrđeno je da Kancelarija trgovinskog predstavnika SAD (USTR) pregovara o sporazumima o recipročnoj trgovini sa Severnom Makedonijom i Srbijom. Dokument najavljuje formalni Strateški dijalog sa Srbijom u 2026. godini. To pokazuje da Vašington prepoznaje Beograd kao najvažnijeg igrača u regionu. Međutim, u izveštaju se navode i moguće prepreke. Region pati od infrastrukturnog deficita, fizičke saobraćajne mreže zaostaju za evropskim standardima, što povećava troškove za preduzeća i ograničava integraciju tržišta. Izazov je i digitalna infrastruktura jer je prisutna neravnomerna pokrivenost brzim širokopojasnim internetom i nedovoljnim kapacitetom sajber bezbednosti za zaštitu rastućih digitalnih mreža u regionu. I energetska infrastruktura je zastarela, neefikasna i ponekad preterano zavisna od ruskog uvoza. Ističe se da će Sjedinjene Države težiti ulaganjima u infrastrukturu u partnerstvu sa američkim kompanijama. Poboljšanje može da se osloni na Sporazum o strateškoj saradnji u oblasti energetike između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država koji je potpisan 18. septembra 2024. godine u Vašingtonu. Kao izuzetno značajan element ističe se diverzifikacija snabdevanja energijom. Šansa je američki tečni prirodni gas (LNG), nuklearna tehnologija koja uključuje male modularne reaktore, i obnovljivi izvori energije. Srbija i BiH su potpisale zajedničku izjavu o ulaganjima koja mogu povećati bezbedno i pouzdano snabdevanje Evrope energijom. U Izveštaju jasno piše da će se Državni sekretarijat SAD aktivno angažovati kako bi regionalni interes pretočio u komercijalne poslove.
“Prioritetni projekti uključuju gasovod Južna interkonekcija između Hrvatske i BiH, predloženi gasni interkonektor Srbija-Severna Makedonija, razvoj hidroenergije u Albaniji, BiH, Severnoj Makedoniji i Srbiji”.
Ovo pokazuje zainteresovanost američke administracije i otvara mogućnost intenzivne saradnje sa državama Zapadnog Balkana i daje prednost američkim energetskim kompanijama. Sve nove okolnosti Srbija treba da tretira kao šansu, ali ne samo kao ekonomsku i biznis partiju, već kao priliku koja trajno i sigurn stvara energetsku diverzifikaciju, nasuprot energetskoj zavisnosti od Rusije.
Srbija je eksplicitno navedena kao važan partner SAD, a u dokumentu se navodi da SAD imaju robusne i pozitivne odnose sa svim državama Zapadnog Balkana, “uključujući Srbiju“.
Činjenica da je u Izveštaju istaknuto da administracija SAD planira da tokom 2026. održi dijaloge sa Severnom Makedonijom i Srbijom pokazuje da Vašington ove dve zemlje tretira bilateralne partnere kao i da ne vidi saradnju samo kroz regionalne formate. Srbija može da bude zadovoljna Izveštajem Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu jer Beograd više nije predstavljen kao „problem koji treba rešavati“, već kao država sa kojom SAD žele strukturisan odnos i direktnu komunikaciju.
PITANJE KOSOVA OSTAJE AMERIČKI PRIORITET ALI DA LI SE NAJAVLJUJE PONAVLJANJE SCENARIJA IZ BIH?
Izveštaj Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu pokazuje da Kosovo ostaje centralno političko pitanje na Zapadnom Balkanu ali je pristup Vašingtona sada drugačiji. U dokumentu se navodi da „SAD nastavljaju da podstiču Srbiju i Kosovo da napreduju u normalizaciji odnosa sa ciljem trajnog sporazuma prihvatljivog za obe strane.“Nemoguće je ne primetiti da se u Izveštaju ne traži formalno priznanje Kosova kao nezavisne države od Srbije i hitan sporazum o ovom pitanju niti se Srbiji preti posledicama ako ne preduzme korake u ovom pravcu. Ranije formulacije američke politike u odnosu na pitanje Kosova bile su mnogo tvrđe. Sadašnja formulacija govori o pregovaranom sporazumu, trajnom rešenju prihvatljivom za obe strane. To može da ukaže na budući fleksibilniji pristup SAD ovom pitanju koji više uvažava interese Srbije na sličan način na koji je Vašington ostvario partnerski odnos sa Banjalukom odnosno Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini.
Izveštaj Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkan predviđa se proširenje vojne saradnje sa Srbijom. „Administracija će nastaviti da proširuje bezbednosnu i odbrambenu saradnju sa Srbijom na načine koji unapređuju interese SAD,“kaže se u dokumentu. Za Srbiju je ova poruka veoma važna jer Beograd nije član NATO. U dokumentu se ne govori o “pritisku na Srbiju za članstvo u NATO”, već o zajedničkim vojnim programima, obuci vojnog personala, vojnoj saradnji i bezbedonosnim projektima.
IZAZOVI I UTICAJI SA ISTOKA
U dokumentu se navodi da pored Rusije, i Kina širi svoj uticaj u obliku meke moći, a da Peking koristi trgovinu, državne zajmove, propagandu i partnerstva kako bi povećao svoj uticaj Izveštaj veoma otvoreno napada kineski model ulaganja u Srbiji i najavljuje da su SAD spremne da prihvate ovaj model kako bi suprostavile Kini u Srbiji. Dokument navodi da „Kina koristi trgovinu, državne zajmove, mito, propagandu i partnerstva sa elitama za povećanje uticaja“ kao i da „kineske kompanije često nude niže cene, a kasnije se pojavljuju prekoračenja troškova i kašnjenja.“Ovaj deo izveštaja je posebno značajan za Srbiju gde je Kina poslednjih decenija prisutna kroz gradnju infrastrukturnih projekata ali investicije u privredu. Jasno je SAD pokušavaju da ponude alternativu kineskim investicijama. S tim u vezi dokument indirektno dodiruje i pitanje međunarodnih ugovora Srbije jer navodi da „međuvladini sporazumi omogućavaju američkim kompanijama da efikasnije konkurišu za strateške projekte.“ Na taj način SAD, za razliku od Evropske unije, ne kritikuju međudržavne sporazume i posebne zakone (lex specialis). Vašington praktično prihvata model da se veliki projekti realizuju kroz međudržavne aranžmane, što je model koji Srbija već koristi sa Kinom, Ruskom federacijom, Francuskom, Ujedinjenim arapskim emiratima, Turskom, Egiptom i Mađarskom.
Kada je reč o sekturu bezbednosti i borbe protiv kriminala, u Izveštaju se Ističe da Amerika ima cilj da aktivno radi na suzbijanju narko-kartela koji dolaze sa Zapadnog Balkana.
Kjučna poruka izveštaja se može rezimirati na ovaj način: „Administracija usmerava resurse prema aktivnostima koje donose jasne, vidljive koristi za američke interese, dajući prioritet kratkoročnim, merljivim rezultatima u odnosu na neograničenu/otvorenu izgradnju institucija. Programi komercijalnog angažmana naglašavaće olakšavanje poslova, pristup tržištu i reforme investicione klime – aktivnosti sa direktnim povratom za američke kompanije”.
ZAKLJUČAK
Izveštaj Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu pokazuje da američka politika prema regionu, pa i prema Srbiji, nije više dominantno zasnovana na pritisku zbog političkih pitanja, već na pokušaju da se Srbija privuče kroz bezbednost, energetiku, trgovinu i infrastrukturne projekte, uz istovremeno smanjenje ruskog i kineskog uticaja. SAD su se odlučile da se za Srbiju takmiče sa Rusijom i Kinom.
Tri ključne poruke za Srbiju iz Izveštaja Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanus su:
- Srbija postaje važan geopolitički bilateralni partner SAD za koga Vašington ima cilj da ga preuzme od Kine i Rusije;
- Kosovo ostaje otvoreno pitanje, ali ton je manje konfrontacioni, insistira se na dijalogu koji treba da bude zadovoljavajući za obe strane;
- Fokus SAD više nije na politici, demokratskim slobodama i ljudskim pravima već na ekonomiji, energetici i bezbednosti.
Autor teksta: IPESE Research Team